Ovo će biti jedan kratak osvrt, no važno mi ga je ispisati kako u starosti ne bih zaboravila koliko sam se u mladosti smijala. Napose glupostima.
Ponekad su me od smijeha danima znali boljeti mišići. Trbušni i lični (od lica, ne od osobne iskaznice, o.a.). Ne znam zašto, no to mi se danas sve rjeđe događa i baš mi je krivo…
Kako god, trbušnjaci su me više puta boljeli od jednog pisma. Da, da… Od običnog pisma. I to ćiriličnog, koje smo u osnovnoj školi učili, pa tako donekle i naučili. Danas pri susretu malo zapnem, no ipak brzo profunkcioniram u čitanju tog “štrikanog” pisma, kako su ga neki od mojih sinova zvali. S pisanjem sam u većem problemu, no to sada i nije bitno.
Prve bolne “ćirilične” trbušnjake osjetila sam davno, za jednog od ljetovanja kod tete Ivanke i rodice/rođakinje/sestrične Jasne na splitskim Brdima. U njihovu susjedstvu živio je Matko, koji je jedno (no ne i jedino) jutro naljutio svoju majku jer se iz dućana vratio bez omiljenog sirnog namaza. Tvrdio je Matko kako nigdje, ali baš nigdje, nije bilo namaza zvanog SIRKO, već su police bile pune namaza zvanog CUPKO, a taj mu je zvučao preglupo da bi ga kupio…
Matku se ćirilično “naopako N” pričinilo latiničnim U, kako se puno kasnije dogodilo i mojim gimnazijskim prijateljicama, pa tako i meni.
Podosta je vremena proteklo do te moje gimnazije i nevjerojatnog otkrića nas jednako nevjerojatnih i bistrih ljepojki kako ćirilično MOJE CUCE BUCE, zapravo znači MOJE SISE VISE. Premda nam uopće nisu visile. Ni danas nam ne BUCE. Ne. Možda baš zahvaljujući velikoj količini smazanih CUPKO namaza?
I onda se nakon puno godina jedan stručni izlet u Slavoniju s kolegama iz zagrebačkog konzervatorskog Zavoda začinio još jednom ćiriličnom riječju. Iščitanom, doduše, malo drugačije.
Pri urnebesnoj vožnji prema Batinoj Skeli jedan osječki kolega obratio nam se upitom i pruženom vrećicom grickalica – KNKNPNKN?
Matko i moje prijateljice taj bi orašasti plod u srpskoj ambalaži ispisanoj ćirilicom sigurno iščitali kao KUKUPUKU, ali zahvaljujući jednom Grguru, kikiriki više nije bio kikiriki. Zauvijek će ostati – knknpnkn.
fotografija autorice:
Henri Matisse
Ples (I)
1909.
MOMA / New York