Gazda me uporno nosa jer je uvjeren da govanca želim sadit baš među borovima i na iglicama pod njima. A one tako bodu. Te iglice, koje, izgleda, uz ljepljivu tekućinu koja mi lijepi dlaku, puštaju i miris. Neki Pino Silvestre, tvrde oni. Moj parfem.
A ja govanca tako volim rasipati baš po kamenim puteljcima. Bolje se vide i ljepše izgledaju. Smeđe na sivom svakako je ljepše od smeđeg na smeđem.
Gazdu zovu Joškom, no gazdarica ga zove Djedom Mrazom. Mislim da je tomu tako zbog bijelog krzna oko njegove glave. Njezino okoglavno krzno je žuto. I valovito poput mojeg.
Mene, pak, zovu Banom, ali otkad sam im s ulaznih vratiju imanja desetak puta probio metalne barijere koje su Gazdarica i njezine prijateljice (ali i oduševljeni Gazda osobno – Da te sad vidim, jebaču mali!!!) golim ručicama mukotrpno pleli i pleli, zovu me i – Hudini.
A kako me strašno privlače slani nožni prsti koje nakon ulazaka u veliku plavu vodu odreda nosaju, Gazda mi je dodijelio još jedan naziv – Pizdolizac. Ne znam što je to točno, ali dobro zvuči.
Ponekad me i grupno zazivaju – Krele!!!
Napose kada ližem kuglice supstrata iz crnice posute oko Gazdaričine magnolije koja se od vrućine sva sparušila. Malo sam i ljubomoran na to stabalce, napose kada Gazdarica s njim nježno priča. Skroz malo sam ljubomoran.
Od tih me bobica boli trbuh, no odoljet im ne mogu, premda se na me, dok ih ližem, svi deru. Baš svi.
Ponekad me nazovu i Grofom, kako mi se, navodno, zvao prethodnik kojeg je Gazdarica jako voljela. Premda se otprve na me bunila, mislim da me pomalo zavoljuje. Vjerujem da se to tako kaže – kada se nekog počinje voljeti.
Kako sam ja otprve zavolio Šogija, Gazdaričina šogora, s kojim se uzajamno zove – Šogi. Baš mi je dobar taj Šogi. S njim ujutro prijem kavu na rivi, gledam “komade” i kupujem kruh.
Moja se Gazdarica često, a napose kada je sa svojim prijateljicama Jolandom ili Anom, smije na sav glas, onako – Buahahahhaaaa…, ali kada je ljuta, jako viče – Što neka kćer nije dopala i mene bidnu, nego sam dobila vas tri Ljenjivca od oca Dalmatinjerosa!?! Nisam vam ja sluga… I sve tako nešto slično. I da, iz njezinih usta još nešto često bruji – Dopala me Šolta! Dopala me Šolta…
A ja baš nekako sretan što je i mene dopala baš ta lijepa krpica tla okružena morem. Bio ja Ban, Hudini, Pizdolizac, Krele ili Grof Drugi, svejedno… Volim svoje gazde, mlade i stare, bez obzira imali oni dlakave ili glatke noge. Bitno je da su slane.
Slurp!
Slurp!
Slurp!