Moji misle da je ovo na naslovnoj fotografiji medo, ja sam uvjerena da nije. Nekakav je kovrčavi, plošni praščić, sto posto.
Naš shih-tzu Ban je uvjeren da ljepšeg stvorenja od tog mede, pardon, gudina/prasca na Svijetu nema.
Moji, nadalje misle da je taj neodoljivi krpenac ženskog roda, ja sam, pak, uvjerena kako je muškog.
Dakle, nije Medon, već je Gudon.
Da je ženskog roda, naš Ban bi ga “prašio” jer je u punoj snazi za prašenje. Međutim, nimalo mu po tom pitanju nije napet, premda ga obožava i po cijele ga dane navlači po kući. Uz stepenice. Niz stepenice. Po kuhinji, po dnevnom boravku, po sobama, po hodnicima… Mile goste časti polaganjem Gudončića uz njihove noge, mrskima ga ne približava ni pod cijenu života.
Gudon je novi član IKEA obitelji s cijenom od 9,99 eurića. Za tako malo novca kupljeno je toliko ljubavi. Jednostrane, no nema veze. Ban je dobio najboljeg prijatelja. Uz mene, dakako, njegovu omiljenu gazdaricu, koja ga, doduše, nakon prethodnika mu Grofa, uopće nisam željela. No, kratko sam se bunila. Ban boje konjaka i bez izraslih donjih jedinica naprosto je neodoljiv.
Kako se ne slažemo oko krpenkove životinjske vrste i imena, ujedinjeni smo po jednom pitanju – Zašto li je Banu napeto samo Gudonovo desno uho?
Navlači ga uvijek za to desno, nikad za lijevo. Cucla isključivo to jadno desno uho, lijevo baš nikad. Naš Gudončić zato pomalo vuče i na vilenjaka. Poluvilenjaka, zapravo, sa samo jednim šiljatim uhom. Napola vilenjak, napola što god već je to krpeno čudo.
Čudim se Banovim sklonostima, premda i sama imam svoje favorite. Po svim pitanjima. Tako mi je draža moja lijeva ruka od desne. Od stopala, draže mi je desno. Draži mi je lijevi profil od desnog. I desna… Nije sad važno dalje nabrajati.
I, zanimljivo, i meni je na muževoj glavi draže njegovo desno uho, no nikad mi nije palo na pamet cuclat ga i ušpičit. A kako ga zbog njegovih operaterskih moći već smatraju svojevrsnim čarobnjakom, suvišno bi bilo pretvarat ga u poluvilenjaka. Ili Spocka iz Zvjezdanih staza koji je, pak, poluvulkanac, međutim, s oba špičasta uha.
Zato ovaj kratki osvrt zaključujem važnom konstatacijom kako Spockov psić nedvojbeno podjednako voli gazdine uši.
Nitko me u suprotno uvjerio ne bi.