Poprilično dugo nisam blogirala po kuhinjskoj rubrici, pa me eto malo i ondje…
Dijelim recept za pripremu jedine tjestenine u kojoj se muškarci moje obitelji odreda guše. A i ja. Premda nisam muškarac. I premda sam recept za njezinu pripremu po primanju u ruke dobrano “popljuvala”. Jesam, jesam! Kako svaka prava i iskusna domaćica postupa s tuđim receptima.
No, uglavnom, jednom davno naš obiteljski profesor s društvom se našao u jednom restoranu u kojem su se svi odreda oduševili. Čime? Običnim predjelom. Toliko su se oduševili, da su zvali kuhara – da mu se zahvale i da ga pohvale.
Recept im (ni po cijenu kuhareva života) ne bi bio podijeljen, da naš profesor nije uspješno operirao nekog bliskog i važnog tom glavnom kuharu. Da tog nekog nije uspješno operirao, dobio bi, vjerojatno, recepturu za govno na salatu, no, eto, ponosni profesor došetao je doma s papirićem na kojem je pisalo – Pasta Mafioza.
-Ma, da! Panceta i tuna! Pa i gorgonzola… Možeš mislit…
-Ajde, molim te, udostoj se skuhat je! Pa ćeš vidit…
I udostojila sam se. I porekla sve što sam pomislila i naglas joj udijelila jer se Mafioza naposljetku pokazala uspješnicom nad uspješnicama. A kako sam posljednje vrijeme strašno velikodušna (i zgodna, dakako), recept za njezino pripravljanje dijelim sada i ja vama… Molim, molim… Znam da sam super (i zgodna)…
Priprema tog očaravajućeg jela krajnje je jednostavna, no rezuckanja je toliko, da je bolje odraditi ga u društvu. Ako imate društvo za rezuckanje, naravno. I najbolje vam je sve unaprijed pripremiti/narezuckati te potom samo jedno za drugim ubacivati.
Gdje?
U veeeliku tavu. Taaavu.
Pa krenimo…
Na toj taaavi na malo masnoće popržite dobru količinu ploškica pancete. Ista može biti malo masnija, ali je jako bitno da je dobro prošarana crvenim valovima i da nije gnjeckava, već dobrano, naravno isključivo dalmatinski, prosušena.
Kada panceta malo zacvrlji, dodajte joj izrezane komadiće paprika. Onih mesnatih – u boji litvanske, kamerunske ili koje li već slične žuto-zeleno-crvene zastave – pakiranih u prozirnoj foliji. Ja volim kad je crvena od njih najveća. Paprika, na nju mislim.
Paprike ne smiju požmarit pa vrlo brzo po njihovu ubacivanju u taaavu dodajte dobar komad usitnjene gorgonzole/bovidura/plavog sira… Morate miješati jer se bezobrazna gorgonzola voli hvatati za dno taaave, pa čim se po njemu razmelji, u smjesu ubacite puno kockica svježe izrezanog paradajza. Baš puno kockica. Posolite i popaprite, no s paprom budite krajnje oprezni jer u tu čudnovatu krčkajuću smjesu uskoro ide još i sitno kosanog ukiseljenog ljutog feferona. Oprez se iziskuje jer sigurno ne priželjkujete da vam život i brisanje stražnjice po mljackanju Mafioze postanu nepodnošljivima.
S feferončićima ubacite i finu količinu kiselog vrhnja/milerama i sve dobro izmiješajte. Pustite samo glog-dva/krčk-dva da sve to prokuha i ubacite isjeckanu konzerviranu tunjevinu iz ulja.
Krčk-krčk!
Promiješajte i – Voila! – gotovi ste i prije no što ste se tomu nadali!
Tjesteninu skuhajte al dente te procijedite te penne rigate. Bitno da je baš ta tjestenina jer lako u se prima (saft, dakako) i pritom se lako i nabada (vilicom, dakako). Penne ubacite u izgledom ne pretjerano privlačnu smjesu (neka vas ne zbuni njezina naizgled pomalo i izbljuvana tekstura) u taaavi, promiješajte iii…
Uskoro pucate po šavovima jer bi jeli još, ali vam više ne stane u želučiće.
Pazite da s tanjura poližete baš sve jer je Mafiozu uistinu šteta bacati. Jednako tako pripazite i da ni slučajno ne ližete poklopac ili rub čaše od kiselog vrhnja jer se na njima lako razrezuje jezik, a to bi vam svakako pokvarilo užitak žvakatanja šarene tjestenine. Kako ga je i meni (zgodnoj) u više navrata (nezgodno) pokvarilo.
Ne ližite ni žlicu kojom ste u prefini pripravak ubacivali ljuti feferon.
Ili ližite.
Što ja znam kakvi ste zapravo (zgodni ili nezgodni) vi, moji čitači…