Pokupovali su s jedne prodajne stranice koja preplavljuje fejsbuk kojekakvih sitnica. Počelo je ovo ljeto s mojom narudžbom nekakvog metalnog puža koji je zapravo držač/posudica za spirale protiv komarčica.
Uz to što nikada od prve nisam uspjela razdvojit ta sljubljeno zapakirana spiralna čuda koja su mi pri mukotrpnom razdvajanju redovito pucala, užasno me iritiralo što nisam imala pravi držač za to goreće pomagalo koje nas (navodno) štiti od sitnih krvoločnih beštija. Onaj spiralicama pripadajući tanki metalni držač ne služi ničemu i vrlo brzo se iskrivi, a izgoreni pepel pada po svim podlogama kojima se poslužimo. Koristili smo se tako tanjurićima, posudicama, lončićima, salvetama… I bili smo jako nezadovoljni sve dok se jedna internetska stranica nije pobrinula obavijestiti nas o svojim crnim i bijelim metalnim brzohodcima. Kroz rupicu na spiralici umetne se tanka metalna šipkica i objesi se o puževa leđa te kako spiralice izgorijevaju, njihov pepel pada u tjelešce tog šupljeg puža. Divota! Nigdje pepela, a pužić postojano trpeći.
Po kupnji tih pet-šest slinavaca, raspoređenih po kućama u Zagrebu i Maslinici te darovanih nekim milim ljudima, moji su mladići pokupovali koješta s te stranice na kojoj cijena većine stvari ne prelazi cifru od nekoliko eura. Našlo se tu i “starinskih” avionskih naočala – “najprikladnijih za vožnju Bube”, ovlaživača zraka – “za bolje funkcioniranje moždanih vijuga” i svakojakih drugih čudesa. No lako za sve to jer ono što me pritom začudilo bilo je uzastopno fejsbučno reklamiranje nekih proizvoda s te iste stranice o čijem postojanju pojma imala nisam.
Među takvim začuđujućim (čudima, dakako) je i reklama za – Tratatata! – srebrni čep za stražnjicu. Da, da… Dobro ste pročitali!
Znatiželjna kakva jesam, morala sam tu reklamu i otvoriti pa sam tako doznala da to nešto što izgleda kao srebrna drška od tuša i na jednom kraju ima neki grozdasti vrh s rupicama, a na drugom navoj – koji se vjerojatno navija na cijev od tuša – služi razbibrizi i razonodi. I to ne bilo kojoj, već onoj erotskoj. Aha…
Svašta mi je projurilo mislima, no kada sam uz grohotan smijeh to otkriće podijelila i s muškarcima moje obitelji, doznala sam i još ponešto…
-Pa, naruči!
-Što da naručim? To?
-Možda To i nije tako loše. Možda se njime može zalijevat cvijeće? Na primjer…
-Ali to je čep! I to za guzicu!!!
-Svaka rupa zaslužuje svoj čep…
-Ahahhahaaa…
-Eto! Čovjek se uputi negdje, a napuhnut je jer je jeo grah, no ide siguran i opušten…
-Siguran?
-Pa, da! Njegov grah pretvoren u prah ne može van jer tu je – čep! I to srebrni…
-Ahahahahaaa…
-Vjerojatno si s nekim razgovarala o takvim napravama pa ti je mikrofon mobitela prizvao baš tu reklamu…
-O, kako da ne, nemam pametnijeg posla od analiziranja čepova za dupe…
-Je, je! Nekako si prizvala tu reklamu…
-Prizvat ću ja vama izlazak iz kuće uskoro…
-Zašto nama ne dolaze takve reklame, ha? Kako dopadaju baš tebe?
-Jer sam posebna.
-Zato ti i dolazi skroz poseban srebrni čep…
-Ahahahahahaaa… Ali, znam što je u pitanju! Vjerojatno me čulo kad sam psovala one nove neodvojive čepove s ambalaže! Koji me izluđuju…
-Eto! Vjerojatno si tim čepovima vikala da odu u guzicu, pa te dopalo…
-Bit će da je to. Moram pazit što pričam.
-Daaa…
-Definitivno moram…
-Začepit!
-Da.