M: Koliko ih je naposljetku prijavljeno?
S: Oko tisuću.
M: A koliko ih primaju?
S: Tristotinjak.
M: Joj! A koji si na rang listi prije mature?
S: Osamstoti ili tako nešto.
M: Joj! Jak si! Govorila sam ti da sve razrede moraš proći s pet!
S: Ništa ti ne brini, sedamsto će ih otpast na prijemnom i eto mene unutra.
M: Blaženo ti samopouzdanje.
S: Nije to samopouzdanje, to je vidovitost.
M: Joj…
S: Što joj-joj? A i ti petnulaši… To su ti sami roboti.
M: Ja bih voljela da si i ti robotić. Bar malo. Tako se upada.
S: Baš si neka…
M: Radiš li dovoljno? Previše si vani. Ideš čak i u teretanu. Nema ovih mjesec dana vremena za to, matura i prijemni ti moraju bit na prvom mjestu.
S: Ma je li? Pa deblji sam tri kile nakon mjesec dana ležanja zbog one upale. Moram u teretanu.
M: Ne moraš. Idi nakon prijemnog.
S: Moram! Zadnjih mi je dana broj podbradaka veći od broja izbornih predmeta na maturi.
M: O, mame ti mile…
S: Pa, ti si mi mama… A i daj mi neku dobru bocu za tulum u Zagorju!
M: Taman posla! Pa da ločete, ponapijate se i nastradate negdje u toj Nedođiji…
S: Pa trebat će nam nešto za proslavit…
M: Pobjedu? U čemu?
S: U Čovječe ne ljuti se, naravno…
M: Aha.
S: Joj, mama…
M: Joj, sine… A i što bi ti uoće specijalizirao, da upadneš? Zar ti nije dovoljno gledat tatu koliko radi i kakav život vodi?
S: Kardiokirurgiju.
M: Kardiokirurgiju? Kako to?
S: Pa stalno govoriš da će ti zbog nas trojice srce nastradat, pa da ti ga tu i tamo sredim.
M: Čudo si, ali jesi li se, za svaki slučaj, prijavio i na ekonomiju?
S: Jesam, ali baš si bezobrazna! I uopće nisi podržavajuća majka. Gledaj malo više televiziju…
M: Da, bez srca sam. Ali to ćeš ti, kao kardiokirurg, lako riješit.
S: Aha.
M: I još nešto… Zašto su ti na svim fotografijama sa zadnjeg dana škole cure iz razreda uplakane ili tužne?
S: Jer sam svaku prije fotkanja podsjetio kako joj je to zadnji dan sa mnom u školi.
M: Ahahahahahhahaaaa… I ti si bez srca.
S: Kažem ti – kardiokirurgija. A ti si teška pa sam strašno ogladniooo…