Ne znam da li ću u kući u kojoj živim ostati do kraja života, no znam da gdje god se eventualno preselim, moram imati jednu stvar. Prozor.
No ne bilo koji prozor, već kuhinjski.
I ne smije taj kuhinjski prozor biti bilo gdje. Ne, ne, ne…
Mora biti nad sudoperom.
I mora biti velik.
Da, nezgodna je ta nadsudoperna pozicija ostakljenog otvora kojeg vodom pošpricanog stalno morate brisati, ali ni to nije teško ako ga baš volite. A ja ga volim skroz-naskroz.
Da nema tog prozora, ja, recimo, štošta ne bih znala jer, kako sam često pri sudoperu, tako često i gledam kroza nj. Tako, na primjer, znam i koliko pasa šeće mojim kvartom. Koliko se bračnih parova iz susjedstva šeće držeći se za ruke, koliko ih se šeće zagrljeno, a koliko odgrljeno. Koliko torbica vrijednih pažnje imaju moje susjede. Koliko pari tenisica godišnje promijene. Kako se ukusno ili neukusno odijevaju. Tko iz ulice vječito kasni, a tko smireno sve stiže…
Sveznalica sam prava. A sve to zahvaljujući jednom jedinom prozoru, za kojim sam, u funkciji žive kamere, bila i neki dan…
-Ohohoho…, koliko je dupence naraslo ovoj našoj susjedi X…
-Mamaaaaa…
-Je, je…
-Nije se ni tvoje smanjilo…
-Hihihihi… Ali njezino je veće!
Potom, za par sati…
-Ovaj naš susjed stalno vuče drva iz šume po ulici…
-Evo nje opet…
-Pa da, mi drva za kamin skupo plaćamo Bauhausu, a on lijepo uporno šulja šumu…
-Šulja šumu?
-Šulja, šulja…
-Pa, pametniji je od vas!
-I meni se čini. I više je na zraku… Joj, kako je slatka ova malecka s broja 43 ili 45!
-Koja?
-Pa ova dugokosa, uvijek je lijepo odjevena…
-Nemamo mi pojma tko je ta…
-Ništa ne znate, trebate počet prat suđe pa ćete znat i najljepše cure u kvartu!
-Ahahahhahahahaaa… Kako bi ti onda znala kad netko prdne na ulici?
-Pa to ne znam ni sveznajuća ja…
-Kako to?
-Pa zato što se zvuk ne vidi.
-Mamaaa…
-Istina, vjetar se vidi…
-Molim?
-Pa da, vjetar njiše grane, pomiče lišće… Obratit ću odsad pozornost i na to…
-Ahahahhahaaa… A na što točno?
-Pa na to da li susjedama kose vijore od vjetra ili od “vjetra”…
-Ahahahahaaaa… Ti dođeš kao neka kvartovska Miss Marple…
-Ahahahhahaaa… Ne, ja sam Mrs! I svakako više suđa obradim od te slatke usidjelice… Blago joj se odmorno bistroj…