Nekoć četverogodišnji sin ocu…
-Tata, koliko je stara ta tvoja buba?
-Par godina je starija od tvoje mame.
-Uhhh…
-Da, da, 1970. godište je…
-A kome ćeš je od nas ostavit kada budeš umrao?
-Evo, tebi, ako ti se toliko sviđa.
-Jako mi se sviđa…
-Eto, ja umrem, i buba je tvoja!
-Tata, a kad ćeš ti umrijet?
***
Nekoć četverogodišnji sin majci…
-Zašto je tatin stric imao toliko rakova?
-Nemam pojma! Sakupljao ih je, a vrlo vjerojatno je rak bio i horoskopski…
-Aaa… Zato ga je rak i pojeo!
-Ahahhahaaa… Nije ga pojeo, već je bolovao od raka i umro.
-Ne treba skupljat rakove! Ni krokodile! Ni lavove…
***
Baka dvogodišnjem unuku gledajuć u uspravljeno govance posred parketnog poda dnevnog boravka….
-Ajme, pa što si to napravio?
-Gojno!
-Pa ne smije se kakat po kući!Tomu služi zahod! Sad ga ja moram čistit i bacat u školjku…
-Neee! U zahodu će umlijet! Puti ga neka đivi!!!
***
Nekoć trogodišnji sin majci tijekom šetnje Mirogojem…
-Kojiko seća i lampi?
-Svijeća ili cvijeća?
-Seća i lampi. Koje goje…
-Aaa… Svijeća i lampiona. Pale se za duše pokojnika i u sjećanje na sve voljene, a preminule…
-Aaaaa… Pa im je jakše.
-Nema ih više s nama, što bi im bilo lakše?
-Kad idu piškit.
-O, Isuse… Ok, da im je lakše… A, vidi, ova piramidica je grobnica neke obitelji Grubišić, kako sam se i ja nekoć prezivala! I kako ti se baka, dida i Krešo prezivaju…
-A imaju i tejeviziju unutja!
-Nije to televizija, nego crna nadgrobna ploča! Vidiš da su na njoj imena…
-Svih koji voje gjedat tejeviziju! Ko naš dida.
***