Kako i sami znate, ipak ste – netko, jer da ste – nitko, pisali biste po netom obnovljenim pročeljima a ne po platnu skele.
Svima nam je draže tako, da ste – netko tko još ima vremena shvatiti da je bolje ne biti – nitko. “Netko” je svakako bolje od “nitko”.
Samo “netko” neće napisati – “neko”.
“Netko” ste i zbog razvijene grafomotorike, lijepih i ujednačenih slova. Školovan “netko” može tako, “nitko” to ne bi bio u stanju.
Na kraju uzdaha nedostaju Vam interpunkcijski znakovi – uskličnik, trotočkovlje… – kojima bi Vaš čeznutljiv izraz postigao i dodatnu ekspresiju. Ovako djeluje pomalo nedorečeno.
Vjerojatno ste prosječne visine.
Sigurne ruke.
Dobra oka.
Možda mislite da ste nesretno zaljubljeni. Neuzvraćena ljubav tjera u nihilizam, no Vi u dubini duše ipak vjerujete da šanse za Vas još uvijek postoje. Da nije tako, izrazili biste se s – Ja sam nitko (i ništa).
Ovako, uvjereni ste da ste ipak – netko, tko, samo navodno, želi biti – nitko.
Neupitno imate smisla za lijepo jer ste za izražavanje mogli izabrati platno bilo koje skele u bilo kojoj ulici našeg skelovitog grada, no Vi ste odabrali Opatovinu. Mmmm…
Za kraj, bližim se zaključku kako ste, kao i ja, navijačem Hajduka. Razočarani njegovim rezultatima, niste odoljeli bijelom platnu i poželjeli ste da ste – nitko. No, zapamtite – “Nitko” ne živi vječno!
I eto nas ponovno na početku. Srećom ste – netko, jer da ste – nitko, pisali biste po netom obnovljenim pročeljima a ne po platnu skele…
A u životu je jako važno ne šarati po zidovima kuća.
I ne skidati pločice sa zida u kupioni, dakako!