Par ljeta zaredom na masliničkoj se rivi uprizoravao u nevjerojatnom modnom izdanju.
(Kakvom?)
Običnoj bijeloj majici kratkih rukava…
(I?)
Klarkgejblovski gotovo do pazuha uvučenoj…
(U što?)
U tamnoplave hlače polušuškave, dakako…
(?)
Hajdukove trenirke, dakako…
(Kakve?)
Bijeloga gornjega dijela s velikim, dakako…
(Čime?)
Hajdukovim grbom.
(Aaaa… Dakako)
A dolje debele bijele teniske čarape…
(Koje?)
Adidas.
(Tenisice?)
Ne, čarape! U smeđim drvenim klompama!
(Mmmmm…)
Mrnjau! Ne – Mmmm…!
Vjerovala sam kako mu originalnije i dojmljivije od toga ne može poći za rukom, no tijekom ovogodišnjeg skijanja dobrano me razuvjerio. Ne rukom, već nogom…
Gdje ćeš ti takav, majke ti?
-Na večeru.
U tim groznim pjegavim čarapama?
-Pa to su tvoje čarape…
Pa da! To su moje čarape za posebne trenutke. Moje spa-čarapice koje navlačim jedino navečer, nakon mazanja stopala kremicom…
-E, pa meni je stopalima u njima dobro i bez kremice!
Ahahahhaaaa… Skidaj ih! Uništit ćeš mi ih!
-Neću. Odreza san nokte…
Ahhaahhhh… Svejedno! U hotelu su normalni ljudi koji se u restoran spuštaju dotjerani! Ili bar uljuđeni…
-Pa i ja san uljuđen! Ne iden bos…
Da si bar bos, a ne opet u tim drvenim klompurinama. Svi će reć da si malo “maka”…
-Boli me dupe! Niko nema ovakve čarape! Baš niko…
Nemaš ih ni ti jer su moje…
-Pravo su mi otkriće! Zaljubia san se u njih, tako meke, tople i lipe…
Predivne. I divno ti stoje! Ahahahh… Skidaj ih i upristoji se!
-Neću! I točka! I zašto bi?
Trebao bi znat zašto!
-Ma nemoj! A znaju li ti šminkeri doli operirat glave? Ne znaju. A ja znan! I zato mogu nosat ovakve čarape. A oni ne mogu. Da znaju operirat glave, mogli bi i oni.
Ubit ću se! Znači, svi kirurzi bi mogli hodat tako?
-Ako žele…
Ali nitko normalan to ne želi! Malo ih nosi i one grozne rupičaste Crocsice! Vidiš, dobro sam i prošla, mogao si ove točkolike čarape uvuć i u Crocsice…
-A, e! Kad su mi draže ove drvene…
Barem izuj njih i obuci buce!
-Obuci buce! Ahahahhahahhh… Kako to kretenski zvuči…
Da, da! Buce!
-Pa da mi skroz pokriju lipe čarape? Ni mrtav!!!