Jer u krojenju javnog mnijenja trebaju sudjelovati i neovisni stručnjaci koji i “izvana” mogu pridonijeti napretku.
Jer sam bila dobro praćena na mrežama i na portalima za koje sam pisala, pa se izlaganju vraćam i nešto drugačijim putem – Blogom.
Jer nitko ne zna sve – sveznalice najčešće ne znaju ama baš ništa – no ono što se zna, treba ulagati u opće dobro.
Jer ne treba strahovati od argumentiranog iznošenja stavova ili mišljenja, no iza njih treba i stajati.
Jer su kritike nužne, no ne ispisuju se kako bi se njima vrijeđalo ili podcijenjivalo, one potiču rasprave koje rezultiraju zaključcima, koji, ako su kvalitetni, vode dobru.
Jer je oko nas još uvijek puno vrijednih tragova pametnih i poštenih ljudi koje pisanjem valja isticati.
Jer je važno boriti se svim sredstvima koja su nam na raspolaganju, no pristojno i pošteno. Kada je potrebno i žestoko.
Jer ne smije sve biti baš tako turobno, kako nam se čini da je.
I jer…
…pišem lako i jer je pisanje ljubav.
…je na lekturi pred izdavanjem i druga knjiga životnih crtica, dijelove koje ću objavljivati i u rubrikama ovog bloga. Iste ću puniti prema osobnom nahođenju. Nađem li se u “brigama”, brinuti će i čitači, nađem li se u razbibrigama, razbibrigavati ću se u njima s zajedno s pratiteljima.
…je i arhitektura velika ljubav o kojoj ću pisati često, kao i o umjetnosti i drugom bitnom.
…bez odobrenja ili znanja drugih nije lijepo govoriti ili pisati o njima, pa ću primarno pisati o sebi i bližnjima mi. Moje lijepe i talentirane prijateljice to jedva čekaju. Suprug i djeca istome se vesele s malo manje žara, no već su navikli na svoju suprugu/majku.
Zato, pratite. I dijelite.
Hvala!