Tijekom srednje škole moja prijateljica Diana često je boravila u domu nas Grubišićevih. Bila je jedinicom u roditelja, s majkom ugostiteljicom koja je rijetko bivala doma i boležljivim ocem koji je najčešće samo ležao i ležao u njihovu malenom stanu u Vlaškoj ulici.
Premda sam o tom često maštala te pritom u mislima nemilosrdno poništavala veselo postojanje mlađeg brata Kreše, ja nisam bila jedinicom. Moja majka je popodnevima bila doma, a otac je rijetko ležao, pa je Diani svakako veselije i zabavnije bilo kod nas negoli u njezinu vlastitom domu. I tako je Diana, koju sam toliko voljela, na neki način bila usvojena u obitelji glasnih i poprilično osebujnih Dalmatinaca. Odlazila je s nama na vikendicu na Mrežnicu, ponekad i na more, a najčešće je tako nesnosno duga pubertetska popodneva provodila u našem dnevnom boravku, u čijim se foteljama onako sitnije građe kakva ju je resila – često utapala. I gotovo nestajala.
Tako je nevidljivom bila i tijekom jednoga davnog vikendaškog popodneva, kada je moj tata Ante, misleć da u kući osim nas i papagaja Kike nema nikoga, izletio iz kupaonice u svom uobičajenom kupaonskom „autfitu“ – bijeloj potkošulji s naramenicama i pripadajućima gaćicama – a koje druge marke nego Dalmatinka Sinj. Raširenih ruku u pogrbljenom trku krenuo je u potragu za mojom mamom Marijom koja je u tom trenutku, vjerojatno pod nekim krevetom ili ormarom, tragala za prašinom što se u našoj kući u strahu od strašne Žrnovkine krpe, gotovo i nije usudila padati. Trk u stilu Goluma iz Gospodara prstenova Ante je, i inače osoba bez imalo sluha, začinio neodoljivom glasnom pjesmicom:
Baš sam svjež!
Baš sam svjež!
Baš k’o neki jež!
Bit će sad od mene bjež!
I kroz koju sekundu, premda se negdje iz daljine čulo i Marino nasmijano – Ludonjo, da bi ludonjo jedan! – prolomio se gušeći grleni smijeh moje prijateljice Diane koja nakon te predstave pola sata nije uspjela ustati iz fotelje.
Jež se po njezinu uprizorenju iznenađeno prenuo, nasmijao i vratio u kupaonicu, odakle je kroz nekoliko minuta išetao kao najozbiljniji muškarac ovoga svijeta. A Diana i ja smo mjesecima nakon toga znale iz čista mira prasnuti u smijeh. I nikome oko nas nije bilo jasno što se s nama zbiva. Pa kako bi im i bilo?
Oni nikada nisu čuli kako pjeva jež.
I to svjež.