Čitavo jutro me grizla, pri čemu su na više mjesta ostajale male crvene flekice, koje, kad se dirnu, svrbe za poludjet. Ako se ne diraju, budu izdržljive. Tvrde da su krvoločne samo ženke, komarčice, iako mi to baš i nije sasvim jasno jer ne znam što u međuvremenu, dok one grizu, rade oni. Bit će da im dojavljuju pozicije privlačnijih meta. I nikada mi neće biti jasno zašto ih imenujemo baš muškim rodom. Vjerojatno iz razloga što bi, primjerice, invazije komarčica ili zaprašivanje komarčica, zvučale smiješno. Stvari s ”komarcima” ipak zvuče ozbiljnije.
Kako bilo, jutros sam tu jednu vampiricu u više navrata pokušavala dohvatiti, no nekako je inteligentno čitala moje misli i razaznavala planirane pokrete. I pritom je bivala sve debljom i debljom te je svakim ugrizom sve teže letjela. A ja sam, logično, bila sve mršavija. Što i nije tako loše. U svakom zlu neko dobro.
Onda sam već pomalo rezignirano krenula upaliti plin na štednjaku i taman kad se zažarilo najveće plamteće kolo, kihnula sam. Baš jako, iz pete. Ne bi to moje kihanje bilo važno, da njegov zračni vrtlog nije obuhvatio i podeblju komarčicu koja se učas nad jakim plamenom kremirala i od nje su u zrak poletjele tek tri-četiri pepeljaste plahtice.
Mislim da zlatne godine ženskih promjena koje vjerojatno nastupaju ne štede ni mene i pritom poprilično neobično djeluju na moj mozak te mi misli ponekad skrenu i nekim začudnim puteljcima. U prilog rečenomu ide i prva jutrošnja krematorijska misao – Vjerojatno je ova krvoločna guda bila dobre duše, kad je ovakvom brzinom poletjela u nebo…
Možda je vrijeme za one biljne tablete – Femina, Feminine, Femisan ili tako nešto – koje isto piju samo žene kako ne bi postale krvoločne i kako bi ostale nasmiješene i dobronamjerne prema svima, napose prema svojim ispaćenim muževima. Tensilen, zbog iritirajuće mi reklame, ne dolazi u obzir. Zasad. Još, naime, nisam dosegla stadij da se zajedno s prpošnim članovima obitelji oduševljeno veselim prolivenom crvenom vinu na bijelom tepihu ili neočišćenoj zahodskoj školjci. No možda se i predomislim kad mi se misli opet usmjere ka komarčicama i njihovoj nemoćnoj dječici koja po gubitku majki ostaju samo s očevima. Koji ne grizu. Samo ostaju udovcima.