Šest mjeseci je od objave jednog teksta na ovom blogu. Jednog rupolikog uratka posvećenog – čemu drugom, doli – rupama.
Kojim rupama?
Rupama i rupetinama u zagrebačkim pločnicima.
I?
Aleluja! Rupe na mjestu utoka Kurelčeve u Jurišićevu ulicu sanirane su!
Kako?
Sanirane su tako da ta sanacija iziskuje jedan novi neodoljivi osvrt.
Kakav?
Poseban, kakva je i sama, pa osvrt gradi nekoliko usklika. S nekoliko pratećih uskličnika, dakako…
Oh, zanatske li umješnosti!
Oh, profesionalnosti li!
Oh, ljepote li!
Oh, stručnosti li!
Oh, preciznosti li!
Oh, dovitljivosti li!
Oh, urednosti li!
Oh, izdržljivosti li!
Oh, trajnosti li!
…
I, naposljetku, dizajnerica Boža, koju sam zamolila da spoji ove moje dvije PRIJE-POSLIJE fotografije, pridodala je još jedno, zaključno – Oh!
Oh, ne znam što mi je gore – prije ili poslije? Ne, ipak je gore novo (poslije) jer je staro (prije) imalo nekog starinskog šarma…
Oooo – ho – ho – ho – hooo…
Sretnija nam Nova!