Preduskrsno je vrijeme.
Razdoblje je to i zekolikih, pilolikih, kokošolikih ili jajolikih dekoracija koje nas odasvud prelijevaju šarenilom. No, proljeću je to i prikladno, a kako sam već spomenula i jaja, ne mogu se ne osvrnuti i na jedno recentno “otkrivenje”…
Da pretprošli tjedan, zabavljena jednim izazovnim konzervatorskim “bombonom”, u uredu nisam ostala i znatno dulje no inače, ne bih doznala kako čitav život proživjeh u krivom uvjerenju. Neistini. Lažnom tumačenju… A kako je riječ o uistinu strašno važnom otkriću, podijelit ću ga i ovdje. Da i vas prosvijetlim, ako ste, možda, kojim slučajem i vi živjeli u sličnoj zabludi. Tako strašnih razmjera.
Pretpostavljam zahvaljujući golemoj količini armature u armiranobetonskom ziđu, moj mali uredski prostor pati od slabe prijemčivosti radijskih signala, pa od mora u Zagrebu dohvatljivih, on lovi samo frekvenciju Otvorenog radija. Ne znam zašto je tomu tako, no jedino taj kanal ne krči i probija se i do mog stola. I tako, dok sam se ja trudila sročiti jednu izuzetno zahtjevnu ponudu, iz mog slatkog radio-aparata pred destak dana do mene se probila i ta jedna važna izjava. Tema emisije ticala se životnih zabluda ili krivih tumačenja, po čemu se jedan slušatelj (i autor slavne izjave) glasom mlađeg gospodina u eter javio sljedećim (ili vrlo sličnim) riječima:
– U šoku sam jer sam čitav život mislio da u onoj brojalici – Okoš-bokoš… – ta kokoš prdne…
Uto se javi i dvojac radio-voditelja: Pa, nego što, nego da – prdne!!!
– Eh, pa u originalu – ne prdne, već – pr’ne!!! Dakle, prhne, a ne – prdne!!!
U jednom kratkom trenu utihnu voditeljski par, a glavu od papira podignem i ja, te uglas zaključismo isto – Ma, nemoguće! Ta kokoš prdne, sto posto… No, izgleda da smo odreda bili u krivu, te se daje na znanje kako umni tekst dječje igre/brojalice – koja nam je dlanove skupljala u šakice i kojom nam je (barem većini, sigurno) generacijama obilježavano djetinjstvo – ne glasi, kako smo mislili da glasi:
Okoš-bokoš prdne kokoš
pita baja kol’ko tebi treba jaja?
Već glasi:
Okoš-bokoš pr’ne kokoš
pita baja kol’ko tebi treba jaja?
Dakle, izgleda da ta nesretna (ili možda sretna) kokoš stvarno – prhne! I otprhne! Kako od petka otprhnuše i neke moje životne iluzije o toj nekoj kokoši koja prdi, a zbog koje nam je, većini, ta igrica bila baš “napeta”. Jer s – prhne ili pr’ne – priča više ne drži vodu, kako ju je držala s – prdne.
I kako je već i igrica nalagala – da dijete/brojač šakom lupi prvo sebi u bradu, a zatim lupa po šakama suigrača, kako bi od onog na kojem se brojalica zaustavila dobio broj (jaja) za odbrojavanje do nesretnika koji bi igru napuštao – lupimo se i mi šakom u bradu! Onako – svojski! Te osvijestimo da ponekad jedno slovo, stvarno čini golemu razliku, kako nam i ova prosvjetljujuća priča dokazuje. Dakako da nije svejedno je li u pitanju “H” ili “D”!
Vuče to, dakako, i na Hajduk i Dinamo, te na svo ono živciranje oko prognoza tko će u njihovim srazovima pobijedit, a tko ne. A zapravo je odgovor i na takva izuzetno kompleksna pitanja vrlo jednostavan, jer će, naposljetku, kao i u našoj brojalici – netko (u visine) prhnut, a netko (u, na primjer, tikvu) prdnut. No, i to je samo igra. I ne treba se ljutiti, ne, ne…
Okoš-bokoššš…