Putovanja, Razgovori

ŠOLTANSKIM KOKOŠIMA, GROBLJU, PAPRU I RAZVALJKU

(Ovaj uradak nije za osobe mlađe od dvanaest godina i starije od njih, nevične dalmatinskim psovkama…)


Za šoltanskog ljeta 2024…

***
Žvače domaću pečenu kokoš. Jedva je žvače i guta. Žilava mu je kako samo domaća pečena kokoš, mršava trkačica, može biti. No, na upit domaćice koju je “dopala Šolta” usiljeno pristojno odgovara – Ne, ma super mi je, uopće nije tvrda… Kadli nakon nepune minute začini – Ovaj ručak dokazuje da su kokoši direktni potomci jebenih dinosaura!

***
Ponoćno pentranje s prijateljicom na maslinički crkveni brijeg kako bismo s grobljanskog zida odgledale
Suze sv. Lovre. I odgledasmo ih i više no što ih je bilo jer su se Suze dobrano miješale sa slijetajućim avionima koji se nad Šoltom spuštaju prema trogirskom aerodromu – Eno jedne! Šit! Nije, avion je… Eno je, eno… Jeben ti avion! Aaaa… Liiipooo…

A pri sutrašnjem ručku upit – Jel još ko bia gori na groblju s vas dvi?

– Joško nije bia! Haahhaaahhh…

– Ne pizdi, Z, znan da nisam bia! Jeste bile same na groblju?

– Same! Osim nas dvi, na groblju nikog živog! Hahahahhhaaa…

– Ni žive duše na groblju, kažeš?

***

Na dugoj je kamenoj uličnoj ogradi jedan mali otvor za servisna vrata na koja smo, tako sva nova i pocinčana, jako ponosni.

I jedan od golemijih i opasnijih pasa iz susjedstva jako voli baš zidnu rupu od tih vrata i svaki se put pri prolasku zaustavi, digne stražnju desnu nogu i – ispiša! Dobrano se olakša po našim kamenim stepeničicama. I poflekavih ih. I usmrdi.

-Jebaćutimamu! Jebaćutimamu!

Stranci bi pomislili da se veliki pas tako pjevno zove, kako mu se on svakotoliko obraća. A kada je zamolio susjeda da ne pušta psa da piša po našim novim i prekokrasnim štapičastim vratašcima, doznao je da pas to ne bi činio da nakon pranja i metlanja smrdljivih žutih fleka iste posipamo – paprom!

– Papron? Papron da ih posipan?

A sutra, nakon nepaprenja stepenica popišljivog pasu prati – Paprenijebaćutimamu!

***
Za jednog od prekobrojnih tijestenja kiflica punjenih sirom, za kojima momci luduju…

– J,  kako vi u goranskom kraju zovete lazanjur?

– Što?

– Lazanjur! Čime valjate tijesto? Mi ovdje lazanjurom…

– Mi valjkom!

– Ahahhahahaaa… Je vam izraz!

– Pa, je! Valjamo valjkom!

– Onda bi ga, jer se njime razvaljava, trebalo zvat – razvaljak…

– Ahahhahaaa… Da razvaljak…

– Da! Prijavit ću tu riječ na natječaj za nove hrvatske riječi! Razvalit ću razvaljkom…

 

grafički prilog:

Ptica Trkačica

Road Runner/ Gallerry/Looney Tunes Wiki/Fandom

Podijeli: