Jer joj je jučer bio rođendan, ne smijem reći koji…
Čitavoga života imam sreću s prijateljicama i imam ih nekoliko najboljih.
Kako god netko mislio da samo jedna osoba može bit „naj“, prijateljstva ga po tom pitanju pobijaju jer predstavljaju iznimku. Neke od tih „naj”-prijateljica uza me su gotovo čitav život, neke mi je poklonila mladost, neke majčinstvo, neke zrelost.
I, zanimljivo, sve su lijepe. Ne stoga što su moje, pa sam ja subjektivna, već zato što su one stvarno lijepe. Svaka na svoj način, naravno, što vide i drugi, a ne samo ja. Jednom me u tom zaključku podržao i prijatelj/uspješni kolega, rekavši mi kako je baš komentirao s prijateljem da nigdje nije vidio toliki broj lijepih žena kao na mojoj promociji knjige Rupa. A on je čovjek izražena smisla za lijepo pa u njegove izjave ne treba sumnjati. Moje su prijateljice – naj. Sad kad smo apsolvirali tu važnu stavku, prijeđimo na drugu, jednako važnu. Moje prijateljice nisu samo lijepe, one su i dobre. I duhovite. I snalažljive. A sada ću vas jednom čudesnom crticom, naravno, uputiti u tajnu otkrivanja stvarnih kvaliteta najboljih prijateljica.
Ova se priča vezuje uz moju prijateljicu Nađu, Korčulanku, kojoj sam već opravdano veći broj crtica posvetila. Nađa „od crtica“ ona je koja poznaje sva pravila ljubavi i ljubavnih prekida; ne podnosi muškarce koji u more skaču začepljenih nosova i koja uporno mog supruga zove „dundo Joško“. Jer mu je ime Joško i jer je od nas znatno stariji pa je zato i dundo. Krajnje logično.
Nađa ima gotovo 190 cm, predivnu vretenastu plivačko-krosfitersku građu i krasno lice. Na Korčuli većinu ljudi i djece rese lijepe svijetloplave oči, kojih jedan par nosam i ja, no Nađa ima plave oči veličine paštete, one jetrene Gavrilovićeve, i nitko se s njom, osim njezinih dviju prekrasnih kćeri, po tom pitanju ne može mjeriti. Prije devet godina, na promociji moje prve knjige o Lavoslavu Horvatu u Laubi, u nju se otprve zagledao i moj bivši šefić. Činjenica da je od visoke Dalmatinke u pripijenoj cvjetnoj haljini niži dvije glave, nije ga ometala. Samo je o njoj kasnije danima govorio. S njim sam se rijetko slagala, no u vezi opčinjenosti Nađom morala sam se složiti.
I tako, pred tri ljeta u Korčuli na Korčuli, koja ima jedno zimsko i jedno ljetno kino s jednotjednim kinopredstavama, uputile se Nađa i ja u ljetnim haljinicama – ja u kratkoj, a ona u širokoj dugoj – na jedan ljubavni film. Ljubić Me before you ili Tu sam pred tobom, kako su ga naši čarobnjaci preveli, film je u kojem glume Emilia Clarke i Sam Claflin s još nekim glumcima, naravno. Ukratko, on je bogataš, koji je nakon kobne nesreće ostao invalidom kvadriplegičarom, a ona ga sirota počinje njegovati. Rodila se, naravno, ljubav i nas dvije se u kinu raspekmezile nad tom romantičnom limunadom, no kraj nas je filma i takve dočekao kao krajnje nespremne. I, što je najgore, neopremljene, čak. Sam se, naime, na kraju filma odlučio eutanazirati i Emiliji nije dopustio da ga po tom pitanju razuvjeri, te joj je po svom odlasku ostavio dio bogatstva i osigurao joj budućnost.
Krk! – na sve smo bile spremne moja prijateljica i ja, no na takav kraj ne! Jako ljubomorno gledale smo kako u mrtvački tihoj kinodvorani Korčulanke vade papirnate maramice i lagodno ih uz glasna isekavanja noseva redaju jednu za drugom, dok nas dvije nismo imale nit jednu jedinu. Maramicu ili facolet, svejedno. Suza smo, senzibilne i emotivne kakve jesmo, imale toliko da nam se slina iz nosa spajala s grudima i u tom teškom trenutku ja shvatim da se Nađa ipak useknula.
– Daj i meni komad tog facoleta! Ugušit ću se!
– Nemam facolet!
– Pa u šta si se sad useknula?
– Pa u rub haljine. Ali unutarnji…
– Moja je prekratka, ne mogu je nategnut do nosa!
I u tom ključnom trenutku Nađa izgovori ono što samo prava prijateljica može izgovoriti – Evo ti drugi rub moje! Na!
I tako smo se nas dvije plavuše razmazane šminke lijepo poslužile njezinim unutarnjim rubom haljine, koja, jadna, po sutrašnjem pranju nije ukazivala na slinavi teror kojem je večer prije bila izložena s dviju strana.
Zaključak 1:
Na muci se ne poznaju samo junaci, već i super-prijateljice.
Zaključak 2:
Prijateljica je ona prava ako s vama dijeli sve – osim muškaraca vaših života, naravno – pa i rub svoje haljine. U nuždi, dakako.