Ona: Ajde, i ovaj put se potrudi da ti linije ne padaju…
On: Koje sad linije?
Ona: Pa kuća, zgrada… Da arhitektura stoji uspravno… Želim ovog valetskog Piana kako treba iza mene.
On: Aaaa… Ali taj Piano je sav nahero – pijan…
Ona: Je-je! I još nešto – ne moraš mi lovit noge, ionako ih nikad ne uloviš, važno je da obuhvatiš prostor oko mene.
On: Aaaa…
Klik!
On: Jel’ dobro?
Ona: Nije! Nisi ulovio vrh tornja…
On: A, jebo te toranj…
Ona: Ajde, iznova…
Klik!
On: Jel sad ok?
Ona: Naravno da nije, prometni znak ti zauzima trećinu slike!
On: Što? Da ga učas izmjestim?
Ona: Ne, dovoljno je da zakoračiš i staneš ispred njega…
On: Kako sam ja trpeći…
Ona: Jako! Na svim mojim slikama ti imaš i glavu i noge i kompoziciju, a ja jadna…
On: Ajde, namontiraj se još jednom, sad ćeš vidjet…
Ona: E, neću! Treći put, nema šanse…
On: Ajde, ne seruckaj, nego se namontiraj!
Klik!
On: Sad sam uspio, sto posto!!!
Ona: Jesi, kako ne… Fali mi vrh glave!!!
On: Važno da ti je važno na slici, za glavu manje-više! A ovaj put su ti i noge tu…
Ona: Ahahhahhaaaa… Dobro da mi s glavom i važno nisi otkinuo. Ovako, ostaje na tim krnjim slikama…
On: Krnjim???
Ona: Ahahhahahaaaaa… Lošijeg fotografa u životu srela nisam…
On: Ja??? Najbolje fotke su ti moje!
Ona: Ahahahahaaa… Kako da ne! Dovoljno puta ponovljena laž postaje istinom…
On: Ajde, idemo još jednom!
Ona: Ne pada mi na pamet! Neugodno mi je od ovih Maltežana oko nas, uvjereni su da smo debili…
On: Ajde, vidjet ćeš što je umjetnost! Šetnja!
Ona: Ajdeeee višeee… Ukočilo meee…
On: Ne glupiraj se! Budi dama! Koliko godina imaš?
Ona: Čak pedeset i jednu, od neki dan, kao što znaš…
Klik!
On: Evooo, pa ti nađi manu ako možeš…
Ona: Isuse! Napokon si uspio! Samo iz petog pokušaja…
On: Nego što, pa ti rec…
Ona: Aaaaa… Neee…
On: Što je sad opet?
Ona: Pa papak ti je u gornjem lijevom kutu! Držao si prst na objektivuuuu…
On: To sam namjerno!
Ona: Namjerno?
On: Pa, da! Da i ja budem na toj fantastičnoj fotografiji…