Obećanje je obećanje, pa u nastavku, uz neodoljivu crticu o žrnovskim makarunima iz knjige „Crtice“, prilažem i tajnu recepturu za izradu jednako neodoljivih tankopimpolikih tjestastih uradaka. One nevične izradi tjestenine ne trebaju brinuti, izrada žrnovskih makaruna jednostavna je da jednostavnija ne može biti, a mesni saft može se zamijeniti i bilo kojim drugim. Inače, žrnovski „šporki makaruni“ u originalu se utapaju u nemilo dugo kuhanom saftu od sitnih komadića govedine, oplemenjenom hrpom začina i mirodija, za koji vam recepturu ipak neću otkriti. Nisam baš tako dobra…
crtica
ŽRNOVO VS. HELSINGØR 3 : 0
Da je Shakespeare malo pronicljiviji bio, Hamleta bi, umjesto u hladni Kronborg u danskom Helsingøru, smjestio u žrnovsku Postranu na Korčuli. I da mu je umjesto lubanje u ruku položio makarune, njegove bi egzistencijalističke dvojbe bile mnogo racionalnije – Jaja ili ne? Sol ili ne? 10 ili 15 dg per capita?
Usto bi Hamleta, kao vlasnika bar dviju lukavih mačaka, resile i plave oči, kovrče te nešto veća stražnjica, što bi ga odreda čuvalo od kobnoga kraja. Jer riječima moje drage Korčulanke Ivane samo su dva razdoblja u životu svake žene: „Kad san mršavija i kad san senzualna.”
Hamletu je, izgleda, manjkalo makaruna i senzualnosti.
Pa krenimo…
receptić
1 jaje na svakih 20 dkg brašna (1/2 glatko i 1/2 oštro), a po kilogramu brašna slijedi i:
1 ½ dcl biljnog ulja
½ l tople vode (koliko je potrebno da umijesite tijesto)
Za kilogram gotovih makaruna potrebno je 60 dkg brašna, pa se prema gornjim podatcima domislite koliko ta količina brašna iziskuje jaja. Računajte da 15 dkg makaruna po glavi predstavlja obilan obrok.
Dobro umijesite tijesto (ni tvrdo ni mekano) i na kraju njime više puta dobro mlatnete po radnoj plohi. Možete i po ukućanima, ako su dobre volje. Ako nisu, nemojte. Ako vam pri mlaćenju tijesto padne na pod, prljavi dio svakako izrežite jer ćete u protivnom pri konzumaciji u njemu pronaći raznih zanimljivosti. Poput gumbića, na primjer. Maleckih, od košulje.
Brašnite i razvaljavate dugačke gliste promjera cca 2 cm koje potom razrezujete na cca centimetar debele komadiće. Primite komadić tijesta i po sredini mu uzdužno položite štapić za ražnjiće/iglu za pletenje kapa/ili nešto slično, koji utisnete i brzim potezima zavrtite među dlanovima. Ne smijete stiskati ni preslabo (jer će se tijesto rastvarati oko štapića) ni prejako (jer ga nećete moći odvojiti od štapića) te makarunčić po razvijanju dužine od cca 8-10 cm položite u lijevi dlan (ako ste dešnjak, naravno) i desnom rukom (ili lijevom, ako ste ljevak) lagano vrteći lijevo-desno-lijevo-desno… štapić izvučete iz tijesta. Čudesnu šupljastu tvorbu pažljivo položite na čistu (!) krpu nad tacnom za odlaganje, pri čemu nikako (ali baš nikako!) njezino nježno tjelešce ne smijete prignječit. Prignječite li ga, makarunčić će ostati bez svoje uzdužne „rupe“, što je nedopustivo! Rupa ga dijeli od njoka i drugih njokolikih tjestenina, te osigurava da se skuha kako treba. Zato, pazite na svoje rupe!
Kad tacnu napunite redovima, poželjno bi bilo čim sličnijih, makarunčića, strpajte je na petnaestak minuta u škrinju te divotice, kada se lagano zalede, otkotrljajte u vrećicu za zamrzavanje. Drugačije ih nećete moći zalediti bez pogibelji po njihove (i vaše) rupe.
Tijesto ne solite jer bi navlačilo vlagu, ali zato zakipjelu vodu, u koju ih bacate, dobrano solite. Kuhate ih dok se ne skuhaju, naravno, a za probu tu i tamo kojega pregrizite i provjerite da li je u presjeku/pregrizu brašnjav. Ako nije, kuhanje je gotovo. Ako je i nadalje brašnjav, tog pregrizenog vratite natrag u vodu, k njegovim drugarima, da se dokraja skuha-ha-hahahhh…
Neki i duhovitiji od mene tvrde kako ih „šporkim“/prljavim makarunima zovu jer ih je potrebno raditi prljavim rukama. No kako su Žrnovke najurednije žene na Svijetu, teško da bi to bilo istinom. No probajte, vjerojatno će oni valjani po prljavim rukama biti dojmljivije boje.
Nadalje, neki tvrde i da su ih žene izvorno valjale po golim bedrima. Za zaključiti je da su ti vjerojatno bili i dlakavi te da im je boja ovisila o boji svih tih bručkica koje su iz njih provirivale. Pretpostavljam da su bedra pritom ostajala depilirana, što je također dobro, pa… Tko voli, nek izvoli!
Mljac!