(S)in: Kad će već jednom ta lova?
(M)ajka: Koja lova?
S: Pa naš udio od prodaje tvojih knjiga?
M: Ahahahaaaa… Ma nemoj…
S: Ma-moj! Stvarno nisi fer! Mi ti dođemo kao neki koautori.
M: Ahahhahhahaaa…
S: Što – ahahhahhahaaa…? Pa najbolji su ti dijelovi knjiga vezani uz nas troje! Obiteljskih knjiga, mislim, ne onih tvojih stručnih od sto kila! Te su super za pridržavanje vrata, ali su dosadne!
M: Stvarno? I drže li dobro vrata?
S: Da! Ali ove o nama nisu dosadne! A nisu jer smo mi zanimljivi…
M: Vidiš, vidiš…
S: Pa, da! Postotak svima, molim!
M: Pa ja sam sve eventualne dugove već podmirila kuhanjem, pranjem, peglanjem…
S: A, ne, ne! Nema izvlačenja! Znaš da bismo te mogli tužit za povredu autorskih prava?
M: Joj! Nema mi druge, angažirat ću Krešu (brata/ujaka/odvjetnika)…
S: Ako ti nije promaklo, Luka (brat/sin/nećak) je odličan student prava! Angažirat ću ja njega…
M: Ahahhahaaa… Obiteljski “fajt”…
S: Samo se ti smij! Bit će to – Moj brat protiv tvog brata!
M: Ahahhahhaaa… Zaboravio si da je moj brat tvoj ujak, a taj tvoj pametni brat moj sin!
S: Nisam! I njemu duguješ isto! Zapravo, i tata bi nam se mogao pridružit, i o njemu si pisala!
M: Još i to? Strašno…
S: Da! Bilo bi to – Škrtu majku porazili ćaća i braća!
M: Uh, isplatljivije mi je pisat one dosadne i teške. Poslužile bi i pri kiseljenju kupusa…