Zaključena je krasna izložba o Ivanu Meštroviću u Klovićevim dvorima.
S odreda milim mi ljudima posjetila sam je čak četiri puta – s mojom imenjakinjom, Splićankom Zrinkom, pa s (mojim, dakako) tatom Antom (ovo se rimuje skoro kao i ono – tata-mata), pa s mojom Riječankom Jolandom, te naposljetku, u zadnji tren, i s 3/4 muškaraca moje najuže obitelji (preostala četvrtina u lijepom društvu obišla ju je znatno prije).
Zahvaljujući golemom znanju i trudu autorica izložbe, doktorica znanosti Petre Vugrinec i Barbare Vujanović, Zagreb je neko vrijeme bio ljepšim mjestom za život. Pogled, pak, na kilometarske redove posjetitelja, koji su i satima znali čekati na ulazak u Dvore, izazivali su trnce. Isključivo ugode i zadovoljstva, dakako, jer svo to iskazano strpljenje i pristojnost ukazalo je na nešto izuzetno važno – kolikom je broju ljudi u Hrvatskoj ipak stalo. Mnogi osvrti, komentari i kritike ispisani su, pa im se ovdje pridružuje i nešto malo drugačije – jedan neformalni, tinejđersko-mladenački osvrt. Zaključni začin, moglo bi se reći. Čisto da uvidite kako je autorici ovoga bloga začinjeno (gotovo) svakog dana…
Djevojčica pjeva
Vidi kako je dobra…
-Je, ali ta je očito nešto dobro ukenjala!
?
-Je, je! Pa se izvlači…
?
-Pa vidi kako vrišti – Nisam ja! Nisam ja! Veze nemam s tim! Joško je! Luka je!! Juraj je…
Marija Banac
Ovo je bila prva žena Dubrovčanina Boža Banca, za kojega je “moj” Horvat s Bilinićem projektirao Palaču na Pločama, u kojoj je danas ona velika Umjetnička galerija…
-Jako je lijepa!
Je, ali je mlada umrla…
-Vidiš, tada nisu bile popularne zimske gume!
?
-Joj, mama, zimske gume ilitiga napumpane usne…
O, mamo mila…
-Da, da… I ženama su se definitivno s vremenom skratili vratovi! Ne znam što će s vama bit u budućnosti…
Isuse, jadna ja…
-Ahahhhh….
Majka u razmišljanju
-Stvarno se skoncentrirala!
Ne zove se Koncentracija, prije bi bila Kontemplacija…
-Mislim da je ipak – Koncentracija, vidiš da ima i zahodsku rolu!
To joj je stilizirana pregača među koljenima…
-Ma jeee…
Kraljica Marija (portret udovice s velom)
-I nije bila baš neka ljepotica…
Naprotiv! Bila je prelijepa…
– – Vaša pokojna pranona Ester mi je pričala kako ju je ta kraljica čuvala kad je bila mala. I da ju je zvala “Kjajice, kjajice…”, dok je ova bila kod njih u gostima u Sinju…
-Čekaj, tata, tko je tu koga čuvao? Ova kraljica tvoju nonu???
– – Da.
– Koja kraljica!!!
– – Marija.
-Ma ne ona, nona ti je bila prava kraljica! Koju je u Sinju dadiljala neka kraljica…
Mati zavjetuje dijete
-Mama, vidiš, ovako si ti izgledala kad su ti na porodu dali Luku u ruke!
Kako?
-Pa ovako – O, ne! Kako je ružan, ne mogu ga ni pogledat…
Sanjarenje
-Ooo, debeljuca… Vidi je kako je zadovoljna… “Čila”!
Kosovski ciklus (1)
-Guz, guz, guz… Sami čvrsti muški guzovi…
Ne bih baš rekla…
-Ja bih… Ali, ok, i cica ima napretek… – “Di god pogledan guzice i sise, alo-alo, di si… Di god se okrenem, gledaju u meneee…”
Ubit ću se.
-Ahhhahahhaaaa…
Kosovski ciklus (2)
-Ako izdržimo do kraja, možemo li naručit Dim sum u kineskom?
Ja mislim da su vas zamijenili u rodilištu…
-Svu trojicu?
Skoro.
-Buahhahaaa…
***
-Ovo (izložba, o.a.) je stvarno dobro!
Jel’ da?
-Da, predobro je! Samo da nisam bio tako gladan…
-I ja sam gladovao! Kad god sam se probao skoncentrirat, zakruljilo bi mi u želucu… Na velike izložbe treba ići sit. I napit.
Zaključno anketno pitanje:
Koji će od “odrađenih” obilazaka izložbe najduže ostati u sjećanju autorice bloga?
A Petri i Barbari, veliko – HVALA!
Lijepo je živjeti s vama.